Odluka da Katar bude domaćin Svetskog prvenstva 2022 izazvala je brojne reakcije, od zabrinutosti zbog nepoštovanja ljudskih prava do aktuelnih logističkih izazova poput pitanja kako će se igrači i navijači nositi sa temperaturama višim od 40 stepeni Celzijusa?
Pomeranje turnira na zimu bilo je jedno od rešenja. Bogata pustinjska država obećava da će ostaviti revolucionarno nasleđe: naprednu tehnologiju koje će omogućiti organizaciju velikih sportskih takmičenja tokom cele godine, čak i u najtoplijim državama. Hajar Saleh, katarski fudbaler, kaže da vrućina i vlažnost vazduha predstavljaju veliki izazov.
Kako će učiniti život prijatnim za igrače i navijače, bez štete po planetu?
Skrolujte dole i pratite vazduh dok struji oko stadiona Al Janub, jednog od osam na kojima će se igrati utakmice Svetskog prvenstva u Kataru 2022.
U Kataru može da bude i vruće i vlažno. Topli vetrovi duvaju sa mora preko cele države.
Prvi izazov je zadržati topli vazduh napolju. Krov stadiona Al Janub je osmišljen da kanališe strujanje vazduha oko i preko otvora. Njegova svetla boja takođe odbija toplotu Sunca.
Održavanje hladnoće na terenu i tribinama zahteva druga inventivna rešenja. Hajde da uđemo na stadion.
U danima kada se igraju utakmice, na tribinama je 40.000 ljudi, a svako od njh je izvor toplote i vlage.
Zagušljiva kombinacija spoljne temperature i toplote nastale na stadionu zahteva efikasan sistem za rashlađivanje.
Fudbalski navijači na tribinama se rashlađuju dovođenjem vazduha kroz ventilacione otvore ispod svakog sedišta.
Mlaznice poput glave tuša omogućavaju širenje vazduha koji tako okružuju gledaoce.
Protok je blag, i ne duva kao direktni mlaz kao pri vazdušnom hlađenju iznad sedišta u avionu
Ova metoda je spas za navijače, a šta je sa igračima na terenu?
Današnji fudbaleri pretrče često i više od 10 kilometara na utakmici i izgube oko tri litre znoja, pa je važno da im ne bude vruće i da se hidriraju.
U vlažnom katarskom okruženju, znoj teže isparava i može da dođe do pregrejavanja tela.
Dakle, za Svetsko prvenstvo u Кataru, hladan vazduh se dovodi iz velikih mlaznica u prostor stadiona kako bi se napravio rashlađeni sloj iznad terena.
Saud Abdul Gani, stručnjak za klimatizaciju koji je pomogao u razvijanju ovog sistema, kaže da ugao ventilacionih otvora, i gde i kako hladan vazduh tone, znači da će igrači jedva osetiti povetarac.
Rešenje je balon hladnijeg vazduha, između 18 i 24 stepena Celzijusa, unutar stadiona, ne više od dva metra iznad terena ili tribina, umesto hladnog vazduha koji se širi u pustinjsko nebo. Šta se dalje dešava?
Кako se hladan vazduh ponovo zagreva, on biva usisan kroz ventilatore na srednjem nivou.
Zatim se filtrira, ponovo hladi i upumpava nazad na stadion i tako se zatvara krug.
Dakle, kako se vazduh hladi da bi na stadionu bilo prijatno? Hajde da saznamo sve detalje.
Topao vazduh se hladi kroz cevi napunjene ledenom vodom u posebnim menjačima toplote postavljenim u svakom uglu stadiona.
Кada hladna voda apsorbuje toplotu, pumpa se u ogroman rezervoar od 40.000 litara, udaljen tri kilometra, gde se ponovo hladi i sprema za meč sledećeg dana.
Ceo sistem hlađenja napaja nedavno izgrađena solarna elektrana koja se nalazi na oko 80 kilometara od centra glavnog grada Кatara, Dohe.
Održavanje hladnoće na terenu i tribinama zahteva druga inventivna rešenja. Hajde da uđemo na stadion.
U danima kada se igraju utakmice, na tribinama je 40.000 ljudi, a svako od njh je izvor toplote i vlage.
Zagušljiva kombinacija spoljne temperature i toplote nastale na stadionu zahteva efikasan sistem za rashlađivanje.
Fudbalski navijači na tribinama se rashlađuju dovođenjem vazduha kroz ventilacione otvore ispod svakog sedišta.
Mlaznice poput glave tuša omogućavaju širenje vazduha koji tako okružuju gledaoce.
Protok je blag, i ne duva kao direktni mlaz kao pri vazdušnom hlađenju iznad sedišta u avionu
Ova metoda je spas za navijače, a šta je sa igračima na terenu?
Današnji fudbaleri pretrče često i više od 10 kilometara na utakmici i izgube oko tri litre znoja, pa je važno da im ne bude vruće i da se hidriraju.
U vlažnom katarskom okruženju, znoj teže isparava i može da dođe do pregrejavanja tela.
Dakle, za Svetsko prvenstvo u Кataru, hladan vazduh se dovodi iz velikih mlaznica u prostor stadiona kako bi se napravio rashlađeni sloj iznad terena.
Saud Abdul Gani, stručnjak za klimatizaciju koji je pomogao u razvijanju ovog sistema, kaže da ugao ventilacionih otvora, i gde i kako hladan vazduh tone, znači da će igrači jedva osetiti povetarac.
Rešenje je balon hladnijeg vazduha, između 18 i 24 stepena Celzijusa, unutar stadiona, ne više od dva metra iznad terena ili tribina, umesto hladnog vazduha koji se širi u pustinjsko nebo. Šta se dalje dešava?
Кako se hladan vazduh ponovo zagreva, on biva usisan kroz ventilatore na srednjem nivou.
Zatim se filtrira, ponovo hladi i upumpava nazad na stadion i tako se zatvara krug.
Кada hladna voda apsorbuje toplotu, pumpa se u ogroman rezervoar od 40.000 litara, udaljen tri kilometra, gde se ponovo hladi i sprema za meč sledećeg dana.
Ceo sistem hlađenja napaja nedavno izgrađena solarna elektrana koja se nalazi na oko 80 kilometara od centra glavnog grada Кatara, Dohe.
Dr Kul
Dr Saud Abdul Gani, čovek koji je osmislio čitav ovaj sistem, rekao je za BBC da Кatar želi da stvori zaostavštinu koja će služiti zemlji dugo godina po odlasku fudbalskih reprezentacija.
Šta kažu igrači
BBC je razgovarao sa Hadžar Saleh, odbrambenom fudbalerkom katarske reprezentacije koja igra od 11. godine. Ona zna šta je sve neophodno vrhunskim igračima u ekstremnim uslovima. Kaže da je vlažnost najveći izazov.
Navikli smo na vrućinu, ali kada se kombinuju toplota i vlaga, mnogo je teže.Hadžar Saleh
Hadžar je igrala na dva nova terena sa novim sistemima za klimatizaciju, u Кalifi i na stadionu Edukejšn siti.
Ona kaže da je razlika značajna, pogotovo kada se igra u junu, jednom od najtoplijih meseci u godini u Kataru.
Da li je sistem održiv?
Organizatori prvenstva obećavaju da struja za hlađenje stadiona neće izazvati dodatnu emisiju gasova sa efektom staklene bašte, jer se proizvodi u novoj solarnoj elektrani.
Autori:
Pisanje i produkcija: Johanes Del, Leoni Robertson, Sara Fajad, Mohamed Hamdar i Dominik Bejli Dizajn: Marjam Nikan i Gerry Fletcher Razvoj: Kaveri Bisvas i Adam Alen Menadžerka projekta: Sali Morales Konsultanti: Profesor Grejem Mejdment, London Sautbenk univerzitet Fotografije: Getty, Hum3D, Hajar Saleh